Milicija je negdje pred jutro počela lupati na vrata i vikati „Odpri! Odpri zdaj!“ Nismo još spavali pa se netko odmah dignuo otvoriti im vrata. Pomislili smo kako su nas drugi gosti prijavili, jer smo u ranu zoru puštali glazbu na najglasnije, štoviše, zvučnike smo stavili na prozore apartmana, za potpuni doživljaj. Bio je to zadnji dan skijanja i u oproštajnoj noći svakoga bi puta tradicionalno izveli neki „eksces“, koristeći aparate za gašenje požara, još od prvog skijanja na Krvavcu, kada smo pustili vodu u crijevo pa ga više nismo mogli vratiti u hidrant. No, ovoga puta djetinjarija je otišla korak, ako ne i dva predaleko, ali to još nismo znali. I kad su ljutiti milicajci upali u sobu, jedan je samo ozbiljno pitao: „Kdo so Prle i Dača?