Sigurno je jedan od razloga zašto sam počeo pisati ove priče i moj osjećaj, koji me prati od puberteta, kako previše toga zaboravljam. Premalo pamtim, kad se usporedim s mnogim ljudima koji se dobro sjećaju nekih događaja od prije 30, 40, 50 godina. I znaju ih živopisno i zanimljivo prepričati. Takve osobe uvijek su me oduševljavale. Ja baš u prepričavanju događaja nisam dobar. Kao što neki novinari super funkcioniraju na radiju, a televizija im ne stoji. Različito nam pašu različiti mediji. U želji da ipak nekako sebi zabilježim što veći dio ovoga čega se ipak sjećam, pišem. No, pisati samo za sebe zapravo nije dovoljna motivacija. Tek kad svoje zapise ponudiš drugima na čitanje i dobiješ od njih reakciju da im se nešto dopalo, taknulo ih pa čak i potaknulo na neko djelovanje, motivacija snažno raste i tjera te da pišeš dalje.

Cijelu priču pročitaj ovdje…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>